Novi izazov - biti pratnja teškom bolesniku

 

Svrha palijativne skrbi

Da bi čovjek postao istinska i cjelovita osoba, kod njegova poroda moraju biti prisutni ljudi; koji ga čekaju, pomažu mu i raduju mu se. Da bi se čovjek na kraju svojega vijeka dostojno oprostio od svojih bližnjih i od života, moraju uz njega biti ljudi; koji ga vole i poštuju. Dobri ljudi pomažu da bolesnik ne bi umirao sam. Takvo je umiranje onda plodonosni odlazak. U tome je i sva svrhovitost i filozofija palijativne skrbi; biti uz onoga koji pati i kojemu smo u to vrijeme potrebni. Prisutnost takve vrste može po svojoj vrijednosti nadvisiti medicinu i njezine postupke kojima ublažava fizičku bol. Volonterstvo u palijativnoj skrbi ublažuje onu drugu vrstu boli, ustvari strah od samoće i napuštenosti. Jer, umiranje u samoći je najteži oblik umiranja.

 

Trajna izobrazba

Međimurska volonterska Udruga „Pomoć neizlječivima“ sa sjedištem u Čakovcu (Katolički dom)  provodi stalnu i trajnu izobrazbu svojih članova. Ovog listopada 20126. smo, zajedno sa suradnicima iz Novog Marofa i Zagreba, posjetili Hospicij u Grazu. To je vrhunska ustanova i rasadište plemenitih ideja za pomaganje teško bolesnima i umirućima.

 

Muško-ženske razlike

Već pri ukrcaju u autobus opazila se znakovitost. Omjer između ženskih i muških volontera bio je 20 : 1. Šezdesetak žena i djevojaka bilo je spremno žrtvovati jedan svoj dan, dok su se na to odlučila samo trojica muškaraca. Razlog je jednostavan. On izvire iz psiholoških razlika između muškarca i žene. Žena jednostavnije vlada svojim osjećajima i intuicijom. Ona će lakše, gotovo automatski prepoznati osobu u nevolji ili bolesti. Zato su tzv. pomagačka zanimanja (njega bolesnika, medicina, psihologija, defektologija, odgoj, socijalni rad…) pretežno ženske struke. Ženama je prirođeno da budu blizu, da su prisutne, da suosjećaju i iskažu svoju solidarnost u patnji ili potrebi. One s uspjehom i zadovoljstvom ispunjavaju takve zadatke. Muškarci se teže ophode sa osjećajima, teže suosjećaju s drugima ili im teže iskazuju svoju solidarnost. Oni su osobe akcije. Njima je prirođeno da tragaju za rješenjima i da se ne mire sa zatečenim stanjem. Ukoliko nađeno loše stanje ne mogu pokrenuti u povoljnom smjeru, muškarci se osjećaju nezadovoljno, neuspješno i nemoćno.

 

Zadovoljstvo učinjenim

Kad volonterka posjeti teškog bolesnika u bolnici, hospiciju, staračkom domu ili u njegovom stanu, vraća se kući zadovoljna i ispunjena. Muški volonter u istoj ulozi, naprotiv, smatra da bi još nešto trebalo poduzeti, budući da je bolesnikova patnja i dalje prisutna. Nemoć pred bolešću muškarca često paralizira i obeshrabruje. Ženi je pak bolesnikovo stanje trajni izazov zbog čega se može posve izložiti, predati i po završetku zadatka osjećati mir i ispunjenost.

 

Uobičajena i zdrava svakodnevica

Dok kao zdrava osoba pratimo nekog bolesnika na pregled ili pretragu, dok čekamo s njime nalaze, čini nam se da smo mu učinili tek neku sitnu, gotovo neprimjetnu uslugu. No, kad se sami, kao klonuli ili bolesni, nađemo pred vratima ordinacije, laboratorija ili na šalteru za izdavanje nalaza, tada živo osjećamo kako bi nam pratnja pouzdane osobe vrlo dobro došla. A kako je tek teškom bolesniku! 

    

Austrijska iskustva

U Grazu smo od domaćina čuli da Austrija ima 800 probranih i dobro poučenih volontera koji su u svakom trenutku spremni postati pratitelji bolesniku ili biti potpora obitelji koja žaluje za svojim preminulim članom. Volonter dolazi na zahtjev bolesnika ili njegove obitelji na bolnički ili hospicijski odjel, u dom za starije ljude ili pak u bolesnikov stan. Pridružuje se timu stručnjaka koji se brine o bolesniku i postaje ravnopravni član tima.

 

Zadaci volontera

Volonter ima male, ali važne zadatke. Druži se s bolesnikom, sluša ga, razgovara s njime, čita mu, moli zajedno s njime, čini mu sitne usluge u bolesničkoj sobi, prinosi mu čaj ili sok, izvodi ga u šetnju na terasu ili u park. Što je najvažnije - on daruje bolesniku svoje vrijeme. Na taj način ga štiti od samoće i osjećaja prepuštenosti i odbačenosti.

 

Svjedočenje

Volonter svakodnevno uvjerava bolesnika da nema tako teške bolesti koja bi mogla umanjiti cijenu njegove osobe. Vrijeme teške bolesti je posvećena prilika da se bolesniku svjedoči kako je dragocjen jer nosi u sebi svetu i vječnu dušu. On je ljubljeno dijete Božje koje se sprema u Očev dom i Njegov zagrljaj. poznavši takav model rada u hospiciju u Grazu, uvjerili smo se kako to u praksi izvrsno funkcionira.

 

Naše hrvatske teškoće

Mi se u Hrvatskoj još uvijek borimo sa starim predrasudama: kod nas se volonterstvo još ponekad shvaća kao osobni hir, nadmenost ili traženje pozornosti. Na pojedinim mjestima u našim ustanovama nedostaje međusobnog povjerenja unutar tima. Vlada bojazan da bi volonteri mnogi registrirati pokoji oblik neželjenog ponašanja prema bolesniku ili njegovoj obitelji. Stoga ih se gdjegdje na bolničkom odjelu doživljava kao smetnju u žrvnju svakodnevne rutine. Čak postoji stav da su oni strano tijelo u sustavu neke ustanove. Naše se društvo ponaša poput naivne majke koja će radije sama doživotno pospremati dječju sobu, umjesto da jednom zastane, žrtvuje vrijeme i nauči svoje dijete, jednom za svagda, kako da svoju sobu samostalno pospremi.

 

Kompetencije volontera

Dobro obrazovan volonter sposoban je doći u bilo koju tešku situaciju kao osoba s dobrim namjerama, kao pomoć bolesniku i obitelji, kao pozorno uho, kao partner za povjeravanje, kao osoba koja ima vrijedne informacije za obitelj, kao osoba koja ima vremena u ovoj sadašnjici koja općenito – itekako oskudijeva vremenom.

 

Krenite danas, ne čekajte sutra

Poštovani čitatelji! Zastanite, razmislite i odlučite se! Ne trebate ići daleko!  Volonterskog posla za vas ima u vašoj zgradi, susjedstvu, ulici, u vašem selu, u vašoj župi… Ako vam je u tome potrebna pomoć, javite nam se.

​

​

​

Autorica teksta:

Verica Jačmenica-Jazbec, dr.med.